Osnove ovjesa

Osnove ovjesa



Objasnit ćemo sve one čudne pojmove poput "poprečnog ramena", "McPhersonove opružne noge", "stabilizatora" i sl...

Pred nama je da vas naučimo ponešto o geometriji, oprugama, udobnosti, ulozi hidrauličkog ulja u svemu tome i koješta drugo. No, započinjući priču o ovjesu moramo prvo razjasniti čemu on uopće služi. Problem cijele priče o ovjesu leži u tome što niti jedan njegov dio ne može djelovati samostalno, ne utječući na neki drugi. Upravo zbog te, interaktivne, naravi djelovanja komponenti ovjesa katkad ćemo opisati nešto što ćete u potpunosti shvatiti tek kada pročitate neki od slijedećih nastavaka. No, tu pomoći nema.

Čemu uopste ovjes?

Za početak, željeli bismo da jedno bude jasno: Kada bi ceste bile apsolutno ravne ovjes ne bi bio potreban. To je tačno, no nemojmo se previše zamarati teorijom. Potpuno ravne ceste nigdje na svijetu ne postoje, pa mi u svoje automobile "guramo" kojekakve stvarčice kako bi se sa što manje muka vozili preko neravnina, rupa, kroz zavoje i sl. Neke od tih stvarčica, a možda i najznačajnije, svakako su opruge i amortizeri. Stoga ćemo reći ponešto o njihovoj ulozi.


Bez ovjesa - udarac svake neravnine prenosi se na karoseriju i putnike

Uloga opruga i amortizera u ovjesu automobila je slijedeća:
Opruge drže karoseriju na predviđenoj udaljenosti od podloge
Amortizeri ublažavaju okomito gibanje (poskakivanje) karoserije
Na slikama 1-3 vidimo različite reakcije karoserije automobila u vožnji, a s obzirom na (teorijsku) konstrukciju ovjesa koja u prvom slučaju nema opruge ni amortizere, u drugom nema amortizere, ali ima opruge, dok u trećem ima i opruge i amortizere. Kod automobila koji ne bi imao opruga niti amortizera (1) svi bi se udarci s neravnina na podlozi (cesti) prenosili izravno na karoseriju, a tako i putnike. Kada bi automobil imao samo opruge (2) ove bi vibracije bile donekle ublažene, no karoserija bi se neprestano ljuljala nakon prelaska preko neravnine.


Samo opruge - udarci su ublaženi, no karoserija se neprekidno ljulja

Postavimo li na automobil iz drugog primjera još i amortizere postići ćemo da kotači prate neravnine (opruge ih stalno vraćaju u kontakt s podlogom i izravnavaju položaj karoserije), no vibracije su prigušene zahvaljujući amortizerima. Kao što vidimo sa slike 3, krivulja po kojoj se kreće karoserije blaža je od one koju prate kotači. Krivulja koja se nalazi u visini vozačeve glave gotovo je potpuno ravna. U prostoru za putnike tako dobivamo minimalne vibracije, jer su ih većinu apsorbirale komponente ovjesa.


Dobar ovjes - neravnine na podlozi prate kotači, prostor za putnike ostaje miran

Priča nas, potom, vodi i do bočnog naginjanja karoserije. Dakako, svi znamo da se automobili naginju u zavojima. I tu "u igru" uskače ovjes koji mora kontrolirati automobil da se ne bi previše naginjao. Ipak, kao i toliko puta do sada, karakteristike ovjesa stvar su kompromisa. Načelno možemo uzeti u obzir da tvrđi ovjes daje više stabilnosti, pogotovo prilikom vožnje kroz zavoje te doprinosi manjem naginjanju karoserije. To je točno, no, mekši ovjes omogućava udobniju vožnju. Isto tako, tvrdi ovjes prenosi više vibracija na karoseriju što dodatno opterećuje njezine dijelove, dok jaki udarci mogu destabilizirati automobil i izbaciti ga sa željene putanje. Kao što vidimo, rješenje je opet negdje na pola puta.