Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


 
Nazad na SITE  Početna stranicaPočetna stranica  Latest imagesLatest images  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  Login  

 

 100 godina Forda u Evropi

Go down 
Autor/icaPoruka
Outrage
Admin
Outrage


Broj postova : 111
Registration date : 24.02.2008

100 godina Forda u Evropi Empty
PostajNaslov: 100 godina Forda u Evropi   100 godina Forda u Evropi Icon_minitimesri 11 lip - 1:02:20

100 godina Forda u Evropi...

FORD U EUROPI: PRVIH STO GODINA

U vrijeme kad je Ford Motor Company osnovan u SAD-u i bio poznat širom svijeta kao ikona američke proizvodnje, povijest kompanije u Europi išla je skoro paralelno njenim američkom tragom; od dolaska prvih Ford automobila u Veliku Britaniju 1903. do današnjice, europska organizacija opslužuje 42 zemlje diljem europskog kontinenta.
Ford je od samog početka bio svjetska organizacija. Tijekom prvih mjeseci osnutka Ford Motor Company u Detroitu 16. lipnja 1903., prva dva Ford automobila bila su stigla u London, gdje su bili izloženi na Cordingley Automobile Show-u, u ožujku 1904., u Agricultural Hall, Islington.
Oko im je zapelo za mladog čovjeka imenom Aubrey Blakiston, koji je osnovao prodajnu agenciju, naručio 12 Fordovih A modela i uzeo u najam prodajni salon u Long Acre, londonski centar za karoserije i motornu industriju.
Prodaja je išla sporo – trebala je godina dana da bi se prodalo tih 12 automobila – ali agencija je zaposlila mladog "stručnjaka za automobile", Percival Perry-a, koji je imao ključnu ulogu u osnivanju Forda u Europi.
U tim prvim danima se Francuska, domovina najveće europsko moto industrije, činila kao najbolje mjesto iz kojeg će biti koordiniran posao u Europi, a zapravo se jedna od prvih prodaja Fordova tamo i dogodila 1904. godine. Tako je 1908. godine osnovana podružnica u Parizu koja je bila zadužena za nadgledanje prodaje u Europi, pod vodstvom amerikanca H. Baker White-a. Važnost njegove pozicije očitovala se preko veličine njegove plaće, tada kolosalnih 24.000$, što je jednako oko 1.5 miliona $ u današnjim okvirima.

Ubrzo uspostavljanje proizvodni procesi

Ali središnjica Forda iz njegovih ranih početaka u Europi ispala je britanska, gdje je Percival Perry preuzeo prodajnu agenciju i prodaja je procvjetala slijedivši uvođenje, po cijeni konkuretnog, četvero cilindričnog Modela N 1906. godine. 1909. podružnica u Britaniji je otvorena pod Perry-evim vodstvom i snaga tržišta vodila je otvaranju prve Fordove tvornice van Sjeverne Amerike, u Trafford Park, Manchester, u studenom 1911. godine.
Nekoliko godina kasnije, montaža je počela u postrojenjima u Bordeaux-u, koju je najprije vodio francuski agent ali uskoro je bila preuzeta od Ford Motor Company.
Tijekom Prvog svjetskog rata Perry, koji je bio zaposlen kao pomoćni kontrolor Agrokulturalno-strojarskog odjela vlade UK-a, nagovorio je Henry Forda da izgradi tvornicu traktora (prva Fordova namjenski izgrađena tvornica na Starom kontinentu) nedaleko Cork-a, Irska, rodnog mjesta njegovog oca. Prvi Fordson traktor izašao je s trake 3. srpnja 1919.
Samo je Ford Irska bio privatni pothvat obitelji Ford do 1920.

Model T vodeći u europskoj ekspanziji
Viđenje Henry Forda kao što je on vidio Model T kao univerzalni automobil, njegovom je poduzeću dalo neizmjernu prednost. Model T je bio prvi automobil koji je smatran pravim "svjetskim" automobilom, a veza između europskih tvornica i nacionalnih prodajnih kompanija koja je bila kontrolirana iz Detroita, uspostavljena je početkom 1920. kao podrška nezadrživom uspjehu. Osim malih razlika u boji i presvlakama kako bi se izašlo u susret željama pojedinog nacionalnog tržišta, konačni proizvod je bio isti za sva tržišta.
Prvo europsko montažno postrojenje u tom poslijeratnom ekspanzionom razdoblju je bilo u Copenhagenu, gdje je 25.06.1919. osnovan Ford Danska. Najpouzdaniji suradnici za proizvodnju Henry Forda, William Knudsen i Charles Sorensen su obojica bili Danci, a Knudsen je taj koji je dao oblik Fordovoj ekspanziji širom Europe početkom 20-ih, dok je Sorensen odbio prijedlog ambicioznog André Citroëna za pristupanje u joint venture u Francuskoj.
Nestrpljiv kako bi otvorili tvornicu koja bi opsluživala južnu Europu, Ford je predložio izgradnju nove tvornice u Bordeauxu ali francuska nadležna tijela nisu bila za suradnju, pa je tvornica otvorena u bivšoj vinariji, u slobodnoj carinskoj zori u Cadizu, Španjolska.
Montaža je u maloj mjeri nastavljena u Bordeauxu, u zgradi koja je bila toliko neodgovarajuća tako da su kompletni automobili bili uskladišteni nasred ulice, van ulazne ograde. Takvo nezadovoljavajuće stanje poslovanja nastavljeno je do 1925. kad je proizvodnja preseljena u tvornicu u pariško predgrađe Asnieres.
Jedna od najznačajnijih Fordovih tvornica osnova na u bivšem skladištu u Trstu, sjevernoj Italiji, 1922. godine. Tijekom 20-ih imala je 75% udjela na tržištu pokrivajući 36 zemalja na tri kontinenta, uključujući Čehoslovačku, Mađarsku, Jugoslaviju, Rumunjsku, Bugarsku, Albaniju, Gruziju i Azerbejdžan.
Iznenađujuće je da se Njemačka, zemlja u kojoj je izumljen prvi praktični motorni automobil 1880., kasno pojavila u Fordovim europskim planovima, a prva njemačka Ford kompanija nije bila osnovana sve do 1925., kad se započela montaža u iznajmljenom skladištu pored kanala 1926. u Berlinu. Poslovanje u Berlinu vodilo je osoblje Ford Danska iz Copenhagena, a glavni čovjek koji je zaista i vodio poslovanje, čitao je njemački ali nije uopće govorio jezik!
Ostale predratne tvornice bile su u Belgiji (kompanija osnovana 1922., proizvodnja započela iste godine), Nizozemskoj (kompanija osnovana 1924. – proizvodnja započela 1932.); Turskoj (podružnica osnovana 1928. – proizvodnja započela 1929.); Rumunjskoj (kompanija osnovana 1931. – proizvodnja započela 1936.) i Mađarskoj (kompanija osnovana 1938. – proizvodnja započela 1941.). Kompanije koje prije rata nisu imale proizvodne kapacitete bile su u Švedskoj (kompanija osnovana 1924.); Egiptu (podružnica osnovana 1926.); Finskoj (kompanija osnovana 1926.); Portugalu (kompanija osnovana 1932.) i Grčkoj (kompanija osnovana 1932.).
Prvi ruski dealer angažiran je 1907. ali traktori su bili ti koji su istaknuli Ford u post revolucijskoj eri.
Fordson traktori odigrali su veliku ulogu u gospodarskom oživljavanju Rusije nakon revolucije, s više od 25 000 Fordson traktora koji su se do 1926. koristili širom Sovjetskog Saveza i transformirali ruske agrokulturalne metode. Rusi su tako jako cijenili Fordson traktore da su osnovali tvornicu u Lenjingradu i proizvodili replike, oko 20 traktora mjesečno.

Život nakon modela T

Do kraja 1927. poslovanje u Europi bilo je bazirano na Modelu T, koji je bio jeftin za kupiti ali istovremeno je zbog kapaciteta motora bio taxed heavily na europskom tržištu i prodaja najprodavanijeg svjetskog automobila, Modela T, je pala jer su proizvodi drugih proizvođača bili manji, lakši i brži i puno privlačniji javnosti. Uvođenje novog i sasvim modernog Modela A 1928. popraćeno je kompletnim pregledom Fordovog poslovanja u Europi.
Henry Ford je nakon rata podijelio svoje europske interese i to u 12 odvojenih poduzeća ali kako je 1920. odmicala, uvidio je potrebu koordiniranja tim kompanijama kako bi poslovanje u Europi bilo efektivnije – potez koji je pokazao veliku promišljenost jer je bio postavljen prema načinu na koji su vođene moderne pan europske kompanije.
Baza strategije je bila centralizacija Fordovih europskih aktivnosti u Engleskoj i formiranje nove kompanije, Ford Motor Company Ltd., koja bi služila u tu svrhu. Kao glavni dio "Planova 1928." bila je nova tvornica "Detroit u Europi", koja je trebala biti sagrađena na isušenoj močvari u Dagenhamu u Velikoj Britaniji i biti središte Fordovih europskih aktivnosti. Sagrađena s tada ogromnih 5 milijuna L, nova Dagenham tvornica je 1.10.1931. napravila svoje prvo vozilo, model AA kamion.
Ali od svečanog otvaranja tvornice u svibnju 1929., svijet je zapao u depresiju. Potražnja za automobilom Model A koji se činio jeftin za kupiti ali je bio relativno skup za tax i održavanje, je iznenada pala. U svoja prva tri mjeseca rada, Dagenham tvornica je prodala samo pet automobila Model A i novo poduzeće Ford Britanija suočilo se s propadanjem ali je nastavilo poslovati samo zahvaljujući prodaji gospodarskih vozila.
Europska gospodarska kriza potpomognuta je uvođenjem prvog Fordovog modela specijalno dizajniranog za Europu, Model Y, sa 933cc. Konstruiran za pet mjeseci, Model Y prikazan je u obliku prototipa na specijalnim Fordovim auto izložbama u Europi, počevši izlaganjem Ford Velike Britanije u Albert Hallu, u Londonu, u veljači 1932. godine. Do kolovoza je bio u proizvodnji.
Deset mjeseci od crtaćeg stola do pune proizvodnje bilo je značajno dostignuće ali situacija je bila očajna.
Vizija Henry Forda je bila bogato nagrađivana. Ford Velika Britanija, u deficitu 1932.-33. bilježio je profit od 1.39L slijedeće godine, s Modelom Y koji je sa Fordovim automobilima od 8 PS i manje, imao udio 54% britanskog tržišta. On je bio sklapan i u Fordovim tvornicama u Kölnu, Parizu, Corku, Copenhagenu i Barceloni, a osnovni design postojao je do 1959. u Velikoj Britaniji.
Skoro istovremeno s tvornicom u Dagenhamu građena je i nova Fordova tvornica u Njemačkoj, građena uz rijeku Rajnu u Kölnu. U cjelokupnoj političkoj klimi 30-ih godina, ta tvornicu u Kölnu gospodarski život je zaista bio težak, uz uvoz sirovih materijala kao što je guma i bakar, dozvoljeni za dolarsku razmjenu.
1929. Ford SAD je počeo pomagati Rusima pri izgradnji montažnog postrojenja odmah pored Nizhni Novgorod. U početku su Fordovi Model A automobili i kamioni bili sastavljani u maloj tvornici u Moskvi. Nova tvornica u Nizhni, koja je 1932. preimenovana u Gorki, otvorena na na Novu Godinu 1931. godine. Od samog početka se mučila i 1932. proizvodila je manje od 24 000 Modela A, a plan proizvodnje je bio 140 000. Ugovor s Fordom bio je raskinut 1935. ali ruski Fordovi, poznatiji kao GAZ, nastavili su se proizvoditi tijekom slijedećeg desetljeća i pomogli su pri stvaranju temelja za razvoj ruske auto industrije.

Depresija, protekcionizam i rat u Europi

Problem s planovima za 1928. je bio taj što nije uzet u obzir nivo protekcionizma koji će se raširiti Kontinentalnim tržištima tijekom 30-ih godina kao rezultat depresije, niti neprijateljstvo koje će biti usmjereno protiv Forda, još uvijek shvaćanog kao "američki" proizvod, iako je poslovao u Europi dulje od mnogih domaćih proizvođača.
U Francuskoj, gdje je 1931. započela kampanja "Najprije kupi francusko", aktivno potpomognuta Renaultom i Citroenom, Fordov manager Maurice Dollfus je istaknuo doprinos Forda francuskom gospodarstvu: "Motor, stražnja osovina, limovi za konstrukciju i kotači dolaze izvana; šasija, prednja osovina, svjetla, hladnjak, električna oprema, generatori, gume i završni dio za karoseriju su iz Francuske... preživljavanje 30 000 ljudi ovisi o egzistenciji Ford Francuska."
To nije imalo velikog učinka i Ford Francuska je nastojao pojačati svoj image formiranjem saveza s davno osnovanom kompanijom Mathis iz Strasbourga, proizvodnjom V8 automobila pod imenom "Matford". Udruženje je trajalo manje od desetljeća. Nova Fordova tvornica sagrađena je krajem 1930. južno od Pariza, u Poissy-u ali proizvodnja jedva da je počela kad je objavljen Drugi svjetski rat.
Montažno postrojenje Ford Španjolska u Barceloni bilo je prva žrtva Civilnog rata. Okupirali su je anti vladini lojalisti dva tjedna od početka napada 1936. i tvornica se borila sve dok Barcelona nije pala u ruke Nacionalnim trupama generala Franca 1939. godine. Nikad se nije oporavila i bila je lokalno prodana 1954. godine.
Do kraja 1930. plan za integrirani Ford Europa je bio u ruševinama, zajedno sa modelima iz njemačke i francuske proizvodnje koji su imali sve manje i manje zajedničkog s britanskim proizvodima. Ironično, vjerovatno je bilo više koordinacije među Fordovim kontinentalnim europskim pogonima tijekom rata (u doba kad je tvornice u Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji i Danskoj kontrolirao Ford Njemačka) nego u mirno doba!
Doprinos britanske kompanije u ratno doba je bio značajan; Dagenham je proizveo više od 13 000 tracked (gusjeničastih) Universal Carrier-a, više od 250 000 V8 motora i preko 185 000 vojnih vozila, dok je specijalizirana tvornica u Manchesteru proizvela više od 30 000 27-litarske Rolls-Royce Merlin V12 motore jake snage za više nego slavne ratne avione kao što su Hurricane, Mosquito i Lancaster.
[Vrh] Go down
https://amk-rapid.forumcroatian.com
Outrage
Admin
Outrage


Broj postova : 111
Registration date : 24.02.2008

100 godina Forda u Evropi Empty
PostajNaslov: Re: 100 godina Forda u Evropi   100 godina Forda u Evropi Icon_minitimesri 11 lip - 1:02:29

Poslijeratni preporod

Uz pomoć tvornice iz Dagenhama, tvornica u Kölnu brzo se vratila u proizvodnju nakon proglašenja mira 1945. godine ali razlika u dizajnu proizvoda nastalih 1930. povećala se tijekom 1950. i 1960., do te mjere da su na mnogim kontinentalnim tržištima proizvodi Ford Britanije i Ford Njemačke bili konkurenti.
Do sada, na čelu Ford Motor Company je vodio dinamičan i mladi Henry Ford II, koji je poduzeće preuzeo od svog djeda u rujnu 1045., tri dana nakon njegovog 28. rođendana. Iako je Ford bio aktivan na svjetskim tržištima od njihovog osnutka, poduzeće nije imalo formalno koordinacijsko tijelo za svoje operacije širom svijeta, sve dok u rujnu 1946. nije formiran Međunarodni odjel.
Početkom 1948., čim je postavio neophodnu reorganizaciju u Ford Amerika, mladi Henry došao je u Europu provjeriti svoje europske kompanije.
Razlika između Britanije i Njemačke jasno se vidjela tijekom posjete Henry Forda II. U Dagenhamu, određenom da izveze 6000 automobila u Sjedinjene Države tijekom 6 mjeseci, on je bio taj koji je odvezao 250 000-ti tvornički poslije ratni automobil s trake. U Njemačkoj je to bio 10 000-ti Ford kamion kojeg je gosp. Ford odvezao s trake. Automobili su bili luksuz koji si tržište nije moglo priuštiti.
Tijekom 1948. Köln je predstavio svoj prvi poslije ratni automobil, slavni "Buckel" Taunus. The aerodynamic 2 door was significantly shaped hatchback with headlights integrated into the bumper. Proizvodnja se nastavila do 1955. kad je otkriven 1.5-litarski Taunus.
U međuvremenu, Dagenham je planirao najširi izbor obiteljskih automobila u Europi, četvero-cilindrični Consul i šestero-cilindrični Zephyr. S prvim Fordovim overhead valve motorom, jakom monococque karoserijom i po prvi puta ikada upotrijebljenim nazavisnim prednjim Mac Phersonovim ovijesom – sistemom koji će postati tvornički standard – novi automobili su izazvali senzaciju na njihovom predstavljanju na London Motor Show 1950. godine.
Ford Francuska koji je slijedio svoj vlastiti put nakon Drugog svjetskog rata, napravio je V8 model nazvan Vedette i bio je totalna suprotnost francuskom krutom režimu, prekinuo je proizvodnju u tvornici Poissy 1954., koja ionako nikada nije dosegla svoj puni potencijal i bila je prodana francuskoj kompaniji Simca.
Tijekom 1950. britanci su i dalje zadržali utjecaj s izborom uzbudljivo stiliziranih modela – novim Cosulom i Zaphyrom, kao i 105E Angliom. Ali Ford Britanija i Ford Njemačka razvijali su konkurentne modelske linije tijekom tog perioda, što baš i nije imalo nekog poslovnog smisla. Premda najmanje jednom prilikom, to se rivalstvo pokazalo vrlo korisnim.
Kad je Sir Patrick Hennessy, predsjednik Ford Britanije, otkrio da Ford Njemačka radi na novom Taunusu s prednjim pogonom nazvanom "Cardinal", pozvao je inžinjere kako bi napravio novi obiteljski automobil kako bi poboljšao konkuretni proizvod. Rezultat tih natjecateljskih napora bila su dva pobjednika: Cortina iz 1962., modelska linija koja je postala tvornička legenda i Taunus 12M, koji je imao novi V4 motor i probio se na novo tržište za Ford jer je to bio prvi njihov ikad prozveden automobil s prednjim pogonom.

U susret europskim integracijama

Bilo je vidljivo da je razvoj dvije odvojene modelske linije bio nepotrebno dupliciranja napora Fordovim europskih kompanija i studijska grupa koju je predvodio John Andrews iz Kalifornije, inače čelna osoba u Ford Njemačka, istažila je kako kombinirana Ford organizacija može djelovati unutar zajedničkog europskog tržišta.
Prvi zajednički razvojni program koji su provoditi Britanija i Njemačka je bio "Projekt crvena kapa" i koji je proizveo vrlo uspješan Transit van. Predstavljen 1965., ubrzo je postao industrijski "best seller" i od tada održava tu poziciju.
Također su predvodili obnovu Fordovih aktivnosti u Turskoj, gdje se radilo na razvoju popularnog vana uz pomoć Fordovih inžinjera za gospodarska vozila, za proizvodnju u turskoj kompaniji Otosan. To je bio dio Koç Grupe (koja je počela prodaju Ford vozila 1928.) u kojoj je Ford 1983. preuzeo 30% udjela. Ford Otosan je danas joint venture između Forda i Koç-a, od kojih svaki ima 41% udjela.
Kad je bilo dokazano da suradnja među kompanijama može uspješno funkcionirati, u ljeto 1967. Henry Ford II je zaključio da je došlo vrijeme za osnivanje organizacije "Ford of Europe" i postavio John Andrews-a na čelno mjesto. Od tog dana su dvije kompanije radile zajedno na svim budućim modelskim programima.
Geografske poteškoće koje su nastupile zbog odvojenih inžinjerijskog i razvojnog centra, lociranih 400 milja od Duntona u Britaiji i Merkenicha u Njemačkoj, riješene su osnivanjem zračne kompanije u vlasništvu poduzeća koja je bila kao cement koji je držao europsku organizaciju zajedno. Kasnijih godina, Ford je bio pionir u ostalim komunikacijskim metodama kao što je video konferencija u povezivanju različinih dijelova Ford Europe.
Ford Europa koji nije samo koordinirao istraživanja i inžinjerijske programe za Ford u Europi već i integrirao procese proizvodnje i naručivanja u svim europskim operacijama, osvario je značajan gospodarski uspjeh. Za 1967. to je bio razvoj koji je probio teren, pridonoseći ekspanziji europskog društva i uvođenju pojedinačnog tržišta.
Glavna ekspanzija proizvodnje

Efikasnije proizvodne metode postupno su ukidale lokalna montažna postrojenja na Fordovim manjim europskim tržištima zbog većih proizvodnih jedinica koje su nacionalnu prodaju snadbijevale kompletnim vozilima.
1960. otvorene su nove tvornice u Halewoodu, Velika Britanija i Genk u Belgiji. Halewood je započeo proizvodnju Anglie 1962., a Genk je 1964. započeo proizvodnju Taunusa i potom Transita.
Daljnja ekspanzija uslijedila je otvaranjem Fordove tvornice u Njemačkoj, u Saarlouisu, sada domu Focusa ali u to vrijeme se tamo proizvodio Escort.
Nova tvornica za proizvodnju mjenjača otvorena je u Bordeauxu, a nova tvornica motora u Bridgendu, Wales, 1980. godine. Velika tvornica automobila otvorena je u Valenciji1976. da bi opsluživala rastuća južnoeuropska tržišta. Njen inicijalni proizvod je bio prvi Fordov mini automobil na prednji pogon, fenomenalno uspješna Fiesta.
I u slučaju Bordeauxa, a i Valencije, Ford je imao svojevrstan "povratak kući" jer je u Bordeauxu počela proizvodnja Forda 60 godina ranije, dok se u Španjolsku vratio prvi puta od Građanskog rata.
Slijedeća važno postrojenje otvoreno tijekom tog desetljeća i pola od glavne ekspanzije bio je Fordov najvažniji europski poligon za ispitavanje u Lommelu, Belgija. Kapaciteti u Lommelu postoje od 1965. i sadrže niz raznih testnih traka, od visokobrzinskih ograđenih ovalnih krugova gdje se automobil može voziti "hands off" pri brzini od 200 km/h, do "traka za torturu" napravljenih od šljunka, koje su uvjerljive kopije europskih najzahtjevnijih cesta. Lommel je 1970. dobio stepenaste brežuljke u nizinskim zemljama, namjenski sagrađenih prilikom "Lommel Alps" testa.

Prema sadašnjosti

Tijekom protekle četvrtine stoljeća Ford se radikalno mijenjao. Sa uvođenjem modela Sierra 1982. Ford je vodio trend k efikasnom aerodinamičnom dizajnu. Slijedili su ostali proizvodi uključujući Escort, Scorpio, Mondeo i Focus – svi europski pobjednici za Automobil godine – dok su Escort i Focus osvojili vrhunski status najprodavanijeg automobila na svijetu. Transit je nastavio postavljanjem standarda na tržištu srednjih vanova, a nova generacija Fiesta sada radi na svojoj poziciji u visokokonkuretnom sektoru malih automobila.
Istočnoeuropska tržišta praćena otvaranjem Centralne i Istočne Europe svjedoci su preseljenja centrale Ford of Europe iz Warley-a u Köln. Preseljenjem još istočnije, Ford sada ima značajnu prisutnost u zemljama bivšeg Istočnog bloka i obnovio je svoje proizvodne veze s Rusijom, počevši proizvodnju Focusa 2002. u novoj tvornici blizu St. Petersburga.
Ford Grupa povećana je pripojenjem nekih najpoznatijih europskih marki – Jaguar, Aston Martin, Volvo i Land Rover. Njegovi proizvodi postavljaju industrijske standarde u izvedbi i upravljanju.
Ali iza svega toga stoji vizionarska izjava Henry Forda stara jedno stoljeće, a još uvijek zvuči istinito i skoro nakon 300 milijuna automobila kasnije: "Napravit ću motorni automobil za mnoštvo. Bit će dovoljno velik za obitelj ali dovoljno malen za nevještog pojedinca koji će lako njime upravljati, a bit će i dovoljno lagan kako bi bio ekonomičan za održavanje.
"Bit će napravljen od vrijednih materijala, a napravit će ga najbolji majstori koje novac može kupiti, prema najjasnijim dizajnima koje moderno inžinjerstvo može izumiti.
"Ali bit će tako jeftin da ga čovjek osrednjih sredstava može posjedovati i uživati sa svojom obitelji u blagodatima sretnog vremena provedenog u velikim otvorenim Božjim prostorima."
Da li ima još kompanija koje su nakon stotinu godina ostale tako bliske njihovim izvornim vrijednostima?
[Vrh] Go down
https://amk-rapid.forumcroatian.com
 
100 godina Forda u Evropi
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» P: Opel Kadet Coupe 1978 godina ....

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 :: ZABAVA :: Zanimljivosti-
Forum(o)Bir: